U Novom Sadu ne postoji azil za pse lutalice!
Šteta za Novi Sad!
Moja ćerka i ja smo zainteresovane za tu temu.
Očekujemo ljude dobre volje, da nam se pridruže!
Dobrodošli!
eladd | 21 Februar, 2010 19:47
Nisam savršena mama, ali zadovoljna sam koliko me deca slušaju. Ja pričam, pričam, pričam, objašnjavam . . . pa oni i poslušaju :).
Tata je sa Lesijem ipak primenio drugu metodu, šakom po dupetu kad god napadne na ogradu. Trajalo je tri dana i Lesi sad opet samo gleda Lunu. A u međuvremenu sam i saznala od komšija sa druge strane zašto su podigli zid umesto obične ograde. Ja mislila ljudi vole privatnost, a ono oni imaju dva vučjaka :)
Dobro je, ima mnogo drugih metoda.
A sad malo da kopiram. Čitala sam Sofijin blog i naišla na moju najomiljeniju muziku. Sećam se još iz osnovne škole kada nam je razredna pustila muziku i dala zadatak da crtamo ono što osećamo slušajući ovu muziku. Pa ko voli, nek izvoli: Berdžih Smetana - Vltava.
eladd | 18 Februar, 2010 19:22
Kada smo udomili naseg Lesija, život nam se obogatio kao što sam već pisala i bila sam prosto srećna i zadovoljna time.
Kada je ćerka donela medu u kuću i kada sam shvatila da postoji problem lutalica počela sam da se interesujem za tu temu.
Na svim sajtovima koji se bave ovom temom pročitala sam da je osnovni cilj raznih društava za zaštitu životinja zapravo smanjenje populacije lutalica. I u cilju toga oni insistiraju na sterilizaciji ženki i kastraciji mužjaka, a zatim udomljavanju. Pročitala sam i gomilu članaka o tome kako je to rutinski i bezbedan postupak, kako je to dobro za zdravlje i narav životinja, ali još uvek nisam načisto šta da radim.
Naime, naš Lesi se "zaljubio" u komšinicu Lunu (ženka zlatni retriver) već nedeljama razvlači žičanu ogradu i prelazi u komšijsko dvorište, a "komšinka" nam je plave krvi i nije u planu njeno parenje sa mešancem. On pređe, mi ga vratimo, popravimo ogradu, a dok smo na poslu ili u toku noći on ponovo razvuče i opet je u komšiluku.
Baš ne znam šta da radim!!!
eladd | 15 Februar, 2010 19:37
Volim da gledam emisiju "Sasvim prirodno" Jovana Memedovića. I tako sam sinoć gledala kako u lovištu "Tamnava" u Ubu lovci idu u lov bez pušaka. Krenuli su svi, poveli pse ptičare, psi su njuškali i tražili fazane, ali kada ih nađu lovci su jednostavno gledali kako odleću i uživali u prizoru i šetnji. Jovan je snimao. Kad bi tako uvek lovili i ja bih postala lovac :)))
Drugi deo priče je o Bačkoj Topoli i problemu zečeva čiji je broj postao prevelik za taj kraj i prošle godine su napravili (nisam zapamtila koliku) štetu na usevima. I na scenu stupaju lovci, opet bez pušaka. Lovili su zečeve mrežama, smeštali ih u kutije i preneli su ih na Ub da nastave da žive dugo i sretno kao princ i princeza iz neke priče :)))
Znala sam da postoji sportski ribolov - ono kada se pecaroši slikaju, pa vrate ribu u reku ili more, ali evo sada sam saznala da i lovci mogu biti dobri momci :)))
Sinoćna emisija Ub
eladd | 14 Februar, 2010 09:34
Pesma i srce za sve koji to vole.
Pesmo moja, zakiti se cvetom
Jovan Jovanović Zmaj
Pesmo moja, zakiti se cvetom,
pesmo moja, zamiriši svetom;
još sva srca ohladnela nisu, -
poznaće te, pesmo, po mirisu!
Poznaće te da si čedo milja,
da ti ljubav majka i dadilja.
Da si rada pevati o slasti,
razumeće što ne umeš kaz'ti.
Pesmo moja, već si na poletu,
pozdravi mi sve na ovom svetu,
pozdravi mi slavlje i golube,
i sva srca što se silno ljube.
eladd | 11 Februar, 2010 21:16
Može to i Srbija – tvrdi supruga kanadskog ambasadora u Srbiji.
Pogledajte:
http://www.zivotinjsko-carstvo.com/saopstenja/kanadsko_resenje_problema_lutalica.phpeladd | 10 Februar, 2010 20:04
Miri kuglof hvala na svim komentarima. Vidi se da voli kuce!
Kada jednom udomite kucu ili neku drugu životinju, nije sve uvek idilično. Morate se brinuti o njima kao i o bližnjima svojim. Na primer naš meda je sada bolestan, opao mu je imunitet, pa je zapatio neku »šugu« - opada mu dlaka oko okica i njuške. Vodimo ga kod veterinara, to nas nešto košta, ali prognoze su dobre ozdraviće. U priči o bolesnom medi junak je tetka. Ona ga je vodila kod veterina, kupala nekim kupkama koje su joj dali, pa briskala te njegove flekice povidon jodom, pa mackala neke kremice i sve tako to.
Najteže od svega bilo je naći odgovarajući lek (zove se advokat :). U priči o pronalaženju leka junak je deda.
Šta kažete – lako je meni!
Svi nešto rade oko kuca, a ja pišem blog!
Elem poenta moje današnje priče je: nije sve med i mleko, ali ako volite životinje i imate uslova za njihovo udomljavanje, samo napred. Evo linkova različitih društava za zaštitu životinja!
Kasper - svrha ovog sajta je baš udomljavanje http://www.kasper-pethelp.org/
http://www.dzzvojvodina.org.rs
http://www.svet-zivotinja.org/
http://www.argos.autentik.net/
http://www.sloboda-za-zivotinje.org/
A evo opet i našeg mede, o njemu je priča, zar ne :)?

eladd | 09 Februar, 2010 21:08
A onda skoro u istom momentu čujem na vestima da Vanja putuje na operaciju,
otvorim blog Moj kreativni kutak i vidim Galeriju otvorenog srca
i otvorim mail, a koleginica mi poslala divnu prezentaciju. Hvala Slađo!Rasplakah se onako ženski, pa poželeh deo da podelim sa onima koje zanima.

eladd | 07 Februar, 2010 18:12
Otvoren je i broj telefona u akciji srce za Vanju.
Broj telefona koji je Telekom Srbija uvela kao pomoć Vanji je sledeći:
0900 500 050
Naplaćuje se 150,00 dinara + PDV za poziv sa mobilne, a 50,00 dinara + PDV za poziv sa fiksne telefonije.
Vazi samo za mts mrezu!
Čini mi se da je Akcija Srce za Vanju skoro uspela!
Sada sam stvarno radosna, a vi ?!
Potrudimo se još samo malo.
eladd | 04 Februar, 2010 15:05
AKO IMAŠ SRCE PROČITAJ - DANAS NE PIŠEM O KUCAMA.
NE STEŽI SRCE!
NE OKRECI GLAVU!
PUSTI SUZU - OPCIONO!
POKRENI SE - OBAVEZNO!
eladd | 03 Februar, 2010 20:27
Prosle godine 18. oktobra smo videli jednog kucu. On je bio jako lep. A zatim nam je od moje drugarice deda pokazao jednog kucu koga su udarila kola. Mi smo odmah otrcali do njega da vidimo da li mu je dobro, a zatim smo mu i odmah napravili kucicu od kartona, i doneli mu vode, mleka i hranu. I tako je on ostao na ulici 2 dana i onda je stigao u moju kucu, gde ga je docekao njegov domacin Lesi. Odveli smo ga kod veterinara, veterinar je rekao da nije nista ozbiljno i da ce mu samo zarasti. I kod mene je bio 2 dana, a posle je otisao kod moje bake. Moja baka prvo nije pristala da on ostane za stalno, ali on sto je duze ostajao ona ga je sve vise i vise volela. Evo ga vec je 4 mesici kod moje bake. Meda se zove, a ja ga zovem Meduska!
Diana
Moram da dodam i moju stranu priče (mama). Tokom dva dana Diana je dolazila kući i molila da dovede povredjenu kucu, ali nisam mogla to da dozvolim, jer već imamo kucu (Lesi iz prethodne priče), i tata je striktno protiv! Posle dva dana Diana je ipak donela kucu, jer se uplašila da je kuci loše zbog povrede, a i bilo je tako, imao je temperaturu. Tog momenta kad sam videla kucu počele su moje muke. Nisam više imala srca da odbijam priču, a nisam znala šta da radim. Tada sam se aktivirala, odveli smo kucu kod veterinara i počela sam da tražim društva za zaštitu životinja, azile i slično i saznala poražavajuću priču - nemam gde da smestim povredjenu kucu. Meda je bio kod nas dva dana, da je ostao duže možda bi se Lesi i Meda združili, ali kako sam već rekla, imali smo "glas protiv" i tako smo tokom ta dva dana kontaktirali rodbinu, prijatelje, poznanike . . . Smilovala nam se naša baka.
Živela baka!

eladd | 02 Februar, 2010 18:24
Prosle godine 13. maja kada sam se vracala iz skole kuci sa mojim drugaricama videle smo u travi jednog malog slatkog i umiljatog kucu.

Moja drugarica i ja smo prisle i pomazile ga. Kada smo nastavili dalje on je poceo da nas prati. Stigli smo kod moje drugarice onda je jedna predlozila da ga odvedemo do jedne bake da njoj damo ali je on pobegao i vratio se do nas. Ja sam pitala mamu da li mogu da ga zadrzim mama je rekla da mogu i ja sam ostala jos malo kod drugarice da se igramo sa kucom. Onda posle duzeg vremena ja sam krenula kuci. Odmah uvece je dobio i kucicu a posle dva dana je dobio i ogrlicu. Lesi se zove a ja ga zovem Lesika!
Diana
Naravno, prva se sažalila mama (moja malenkost), zatim se oduševio brat, a i tvrdokornog tatu smo brzo smekšale poznatim ženskim metodama (vidi blog ženska posla). Trebao nam je samo jedan dan da obogatimo svoj život.

Lesi danas - svoj na svome!
eladd | 01 Februar, 2010 15:17
Ako ne možete skrštenih ruku da posmatrate patnju i stradanje životinja na našim ulicama, pomozite.
eladd | 01 Februar, 2010 11:18
U Novom Sadu ne postoji azil za pse lutalice!
Šteta za Novi Sad!
Moja ćerka i ja smo zainteresovane za tu temu.
Očekujemo ljude dobre volje da nam se priključe.
Dobrodošli!
Baš smo slatki, šta nam fali?
STAN!
| « | Decembar 2025 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||